Blog
Serbija beleži rekordne uvoze goriva usred logističkih izazova
U 2025. godini, Srbija je značajno povećala uvoz goriva, dostigavši nivoe koji prevazilaze sve količine iz prethodnih godina. U prvih osam meseci ove godine uvezeno je više benzina nego tokom čitave 2023. i 2024. zajedno, dok su se slični trendovi zabeležili i kod dizela.
Tomas Micović, generalni sekretar Asocijacije naftnih kompanija Srbije, istakao je da postoji mogućnost daljeg povećanja uvoza ako situacija to zahteva.
Logistički izazovi i infrastruktura
Miković objašnjava da su srpske kompanije za snabdevanje gorivom počele sa pojačanim uvozom već početkom godine kako bi dopunile proizvodnju Pančevačke rafinerije. Glavni problem nije nedostatak dostupnog goriva, već složenost logistike potrebne za transport proizvoda kroz lanac snabdevanja.
Kritični faktori snabdevanja
- Kapacitet transporta: Postoje ograničenja koja utiču na efikasnost isporuka zbog kapaciteta prevoza.
- Dostupnost robe: strong>Zalihe na inostranim mestima utovarivanja predstavljaju dodatnu prepreku。
- Pumpne stanice: strong>Domaće pumpne stanice imaju adekvatnu infrastrukturu sposobnu da obradi veće količine importovanog goriva。 li >
Pitanje plaćanja i potencijalna kriza snabdevanja
Miković upozorava na mogućnosti komplikacija koje mogu nastati ovih dana jer će biti obustavljene operacije plaćanja na pumpama NIS-a. Njegov stav ukazuje da bi svako prekidanje moglo privremeno narušiti bilans ponude u Srbiji,
što može dovesti do smanjenja dostupnosti goriva na tržištu.
Poseban naglasak stavlja se na velike količine koje su trenutno skladištene kod NIS-a kako ne bi postale neupotrebljive usled restrikcija plaćanja, što bi dodatno povećalo zavisnost od importovanog goriva.
Sistem rezervi i dugoročna rešenja h3 >
Kada govorimo o obaveznim rezervama goriva Srbije,
Miković navodi da one nikada nisu aktivirane otkako su formirane. Treba koristiti tek kada NIS potpuno iscrpi trenutnje zalihe koje još uvijek cirkulišu tržištem.
Budući koraci bez definisanog plana h2 >
Nema unapred definisanog kontingentnog plana šta će druge kompanije učiniti ukoliko NIS ne bude mogao nastaviti sa snabdevanjem tržišta . Miković napominje kako će svaki od njih prilagoditi isporuke prema potražnji bez nužne promene radnog vremena , uz podršku intenzivne logistike .
On takođe primećuje kako aktuelne poteškoće mogu otvoriti vrata ideji o vraćanju vlasništva nad Pančevačkom rafinerijom domaćim rukama . Iako takav potez može biti skup i kompleksan,
on veruje da bi mogao značajno doprineti jačanju energetske bezbednosti Srbije kao zemlje.“