Blog
Grčka mora da nadoknadi ruski gas dok se priprema za postepeno ukidanje u EU
Grčka ulazi u novu fazu energetske tranzicije sa jasnim finansijskim i operativnim pitanjem: kako zameniti veliki deo ruskog gasovodnog snabdevanja dok se u EU sprovodi plan postepenog ukidanja. Podaci za avgust 2026. pokazuju da je ruski gas i dalje dominantan izvor, što povećava pritisak na nabavku, logistiku i dugoročnu sigurnost snabdevanja.
Ruski gas ostaje ključan izvor, ali rokovi se približavaju
U avgustu 2026. godine ruski gas iz gasovoda činio je nešto više od polovine uvoza gasa u Grčku. Istovremeno, ukupni uvoz u grčki nacionalni transportni sistem iznosio je približno 7,3 TWh tokom meseca.
Najveći deo tog volumena dolazio je preko Sidirokastroa na granici sa Bugarskom: oko 3,73 TWh, odnosno 51,1% ukupnog mesečnog uvoza.
Zavisnost od pravca preko Bugarske ostaje stabilna
Tokom perioda januar–avgust 2026. ukupan uvoz dostigao je približno 57 TWh. Od toga je oko 22,5 TWh dolazilo preko Sidirokastroa, što predstavlja približno 39,5% ukupnog uvoza.
Količine na ovom pravcu uglavnom su ostale nepromenjene u odnosu na isti period 2025. godine, što sugeriše da će diverzifikacija morati da obezbedi ne samo nove dobavljače već i pouzdane alternativne količine i odgovarajuće transportne kapacitete duž postojećih koridora.
Planirano ukidanje ruskog snabdevanja menja planove nabavke
Rok za postepeno ukidanje predviđa završetak isporuka ruskog gasa iz gasovoda po postojećim dugoročnim ugovorima do 30. septembra 2027. godine. Predviđena je mogućnost ograničenog produženja do 1. novembra ako je ugrožena sigurnost snabdevanja skladišta.
Za ruski LNG navodi se da bi dugoročni ugovori trebalo da budu okončani od 1. januara 2027. godine.
Šta to znači za energetsku potrošnju
Pošto Grčka mora da nadomesti značajan deo dosadašnjeg snabdevanja, prioritet je istovremeno održavanje dostupnosti gasa za proizvodnju električne energije i druge potrošače. Obim isporuka koje i dalje ulaze preko Bugarske dodatno naglašava da će prelazak na alternativne izvore zavisiti od sposobnosti sistema da primi i transportuje nove količine—ne samo od širenja liste dobavljača.
Kako se rokovi približavaju kraju 2027. godine, odluke o nabavci i infrastrukturi postaju ključne za stabilnost tržišta gasa i kontinuitet snabdevanja električnom energijom, posebno imajući u vidu da sadašnji tokovi već pokazuju koliko su koridori kroz region važni za realnu operativnu sigurnost.