Cijena ruskog plina za BiH raste 14,4%: troškovni pritisak raste zbog oslanjanja na jednog dobavljača

Poskupljenje ruskog prirodnog gasa za Bosnu i Hercegovinu dolazi kao direktna posljedica promjene ugovorne cijene koju je uveo Gazprom Export, a ne kao rezultat pregovora domaćeg uvoznika. Za investitore i industrijske potrošače to znači da će troškovni pritisak na gasno tržište vjerovatno biti veći i da će se slabija pregovaračka pozicija zadržati sve dok alternativni fizički pravci ostaju ograničeni.

Gazprom Export revidirao ugovornu cijenu

Kompanija Energoinvest, koja je uvoznik gasa u Bosni i Hercegovini, plaćaće približno 14,42% više za ruski prirodni gas tokom trećeg kvartala 2026. godine. Revidirana nabavna cijena procjenjuje se na oko 0,50 evra po kubnom metru.

Ministar energetike, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine Vedran Lakić naveo je da je promjenu cijene odredio Gazprom Export te da ona nije bila predmet pregovora niti ju je utvrdio bosanskohercegovački uvoznik.

Viša nabavna cijena povećava ukupne troškove

Povećanje dodatno pojačava troškovni pritisak na gasno tržište koje je i dalje strukturno izloženo jednom dobavljaču i ograničenim mogućnostima fizičkog uvoza. Bosna i Hercegovina najveći dio gasa dobija istočnim pravcem povezanim sa sistemom Turskog toka, zbog čega su domaće nabavne okolnosti osjetljive na promjene ruskih ugovornih cijena i uslove regionalnog transporta.

Pri cijeni od 0,50 evra po kubnom metru, trošak same robe odgovara približno 47–50 evra po MWh, zavisno od kalorijske vrijednosti gasa—i to prije troškova transporta, distribucije, balansiranja, poreza i marži dobavljača. Zbog toga bi konačna cijena za industrijske potrošače i sisteme daljinskog grijanja mogla biti značajno viša.

Argument za Južnu gasnu interkonekciju jača se

Odluka o povećanju cijene jača komercijalni argument za Južnu gasnu interkonekciju—projekat koji bi povezao gasni sistem Bosne i Hercegovine sa sistemom Hrvatske i omogućio pristup LNG terminalu Krk, evropskim trgovinskim čvorištima i neruskom gasu. Ipak, projekat do sada sporo napreduje zbog političkih i institucionalnih neslaganja oko vlasništva i upravljanja sistemom.

Istovremeno, diversifikacija ne bi automatski značila jeftiniji gas. Na cijenu isporučenog gasa uticali bi troškovi LNG-a, naknade za transport kroz Hrvatsku te ulaganja potrebna za novu infrastrukturu. Međutim, alternativni pravac bi mogao unijeti konkurentski pritisak u proces nabavke i smanjiti mogućnost da jedan dobavljač samostalno određuje kvartalne uslove bez neposredno dostupne alternative.

Uticaj na daljinsko grijanje i industriju

Povećanje cijene važno je i za sistem daljinskog grijanja u Sarajevu, kao i za industrijske potrošače čije poslovne marže zavise od troškova uvozne energije. Bez alternativnih fizičkih kapaciteta, pregovaračka pozicija Bosne i Hercegovine ostaje slaba čak i kada šire evropsko tržište gasa ima adekvatno snabdijevanje.

Za tržišne aktere to znači da će svaka naredna promjena ugovornih uslova kod dominantnog dobavljača imati direktan finansijski odraz—od nabavne cijene do krajnjih troškova za industriju i grijanje—dok se ne otvore realne opcije koje omogućavaju konkurentsku dinamiku u nabavci.