Blog
Vetar i solar preoblikuju cene u Jugoistočnoj Evropi, a baterije postaju ključni uslov za stabilnost tržišta
Do kraja prvog kvartala 2026. godine najvažnija promena na tržištima električne energije u Jugoistočnoj Evropi (SEE) više nije samo to što se gradi više vetra i sunca. Suština je da su vetar i solar dovoljno veliki da postanu centralna operativna varijabla regionalnog elektroenergetskog sistema: oblikuju formiranje cena, utiču na prekogranične tokove, teraju termoelektrane da češće balansiraju i povećavaju troškove upravljanja sistemom.
Nedelja 16 kao signal nove tržišne strukture
Nedelja 16 obuhvaćena izveštajem pokazala je tu promenu kroz asimetričan profil obnovljivih izvora. Ukupna proizvodnja iz varijabilnih obnovljivih izvora u regionu porasla je za 21,7% na nedeljnom nivou: vetar je skočio za 74,6%, dok je solar pao za 9,4%. Takva kombinacija—naglo jačanje jedne tehnologije uz slabljenje druge—direktno pojačava volatilnost na SEE tržištima.
Trend se uklapa u širu kvartalnu sliku. U Evropi vetar i solar nastavljaju da dobijaju strukturnu težinu nakon rekordne 2025. godine, kada su po prvi put u EU nadmašili proizvodnju iz fosilnih izvora. Ember navodi da to nije prolazna vremenska anomalija već deo dugoročnog pomeraja u strukturi proizvodnje; posebno se ističe da solar raste tempom koji menja intradnevne cene i ekonomiju fleksibilne proizvodnje.
Region ostaje neujednačen, ali pravac je isti
SEE se razlikuje od severozapadne Evrope po intenzitetu uticaja obnovljivih izvora na cenu, ali smer je isti. Grčka već ima znatno veći uticaj obnovljivih izvora na formiranje tržišnih cena nego pre nekoliko godina. Rumunija ostaje snažno izložena varijabilnosti vetra, naročito kada je hidro proizvodnja pod pritiskom. Bugarska i Hrvatska sve više zavise od interakcije između intermitentne proizvodnje i prekogranične trgovine.
Srbija je opisana kao još u ranijoj fazi tranzicije, ali sa projektim pipeline-om koji postaje dovoljno velik da vetar i solar—uz kasnije skladištenje energije—pređu putanju od perifernog ka cenotvornom faktoru u narednim godinama. Prema podacima udruženja za obnovljive izvore, Srbija trenutno ima 3.709,5 MW instaliranih kapaciteta iz OIE: uključujući 13 vetroelektrana ukupne snage 824,2 MW; solarni sektor se zatim navodi kao brzo rastući iz niske baze ka višegigavatnom razvoju.
Zašto vetar i solar ne „rade“ isto
Ključna razlika za tržište je način na koji dve tehnologije utiču na sistem. Vetar sve češće donosi najveće kratkoročne šokove u SEE proizvodnji: u Turskoj je ukupna proizvodnja iz OIE porasla za 70%, gotovo u potpunosti zbog vetra; u Grčkoj je vetar više nego udvostručen; Rumunija i Mađarska zabeležile su snažne padove vetra koji su zategli lokalno snabdevanje i podigli cene. Srbija beleži najveći relativni rast obnovljive proizvodnje, ali opet pretežno zbog vetra.
Solar se ponaša drugačije: manje „eksplozivno“ na nedeljnom nivou, ali sve snažnije utiče na dnevno potiskivanje cena—posebno u proleće i leto. Problem za SEE nastaje kada rast solarnih kapaciteta počinje da nadmašuje razvoj fleksibilnosti. Posledice mogu uključivati niske ili čak negativne cene usred dana, veći rizik od ograničavanja proizvodnje i strmije večernje krive potrošnje koje moraju pokrivati gas, hidro, uvoz ili ponekad uglj i lignit.
ACER upozorava da evropska tržišta električne energije ulaze u fazu trajne volatilnosti gde su vremenski uslovi ključni pokretač tržišnog ponašanja.
Cene rastu uprkos padu gasa: šta to govori o pokretačima
Zato je Nedelja 16 važna ne samo zbog kretanja obnovljivih izvora već i zbog odnosa prema gorivima. Izveštaj pokazuje da su cene električne energije u većini SEE tržišta porasle čak i kada su cene gasa pale—jer sistem nije bio vođen gorivima već varijabilnošću obnovljivih izvora i hidro proizvodnjom. Vetar je naglo porastao, solar oslabio, hidro je palo za 3,45%, a termoelektrane su morale da balansiraju sistem.
Poruka je jasna: obnovljivi izvori više nisu „zeleni dodatak“ fosilnom sistemu; oni postaju glavni faktor koji određuje kretanje ostatka sistema.
Sa kapacitetima dolazi pitanje fleksibilnosti
Najvažniji trend Q1 2026 nije samo rast OIE već prelazak sa priče o megavatima na priču o fleksibilnosti. U fokusu su ranije bile aukcije i instalirani kapaciteti; sada se postavlja pitanje može li sistem apsorbovati sledeći talas vetra i sunca bez toga da volatilnost preraste u trajnu tržišnu nestabilnost.
To pitanje dobija dodatnu težinu jer region istovremeno trpi više pritisaka: rast OIE, veća uloga interkonekcija, starenje termo kapaciteta, promenljiva hidrološka situacija i fragmentacija potrošnje. U takvom okruženju sama gradnja obnovljivih izvora ne garantuje smanjenje ukupnih troškova sistema.
Prognoza za ostatak 2026: količine rastu, ishodi ostaju neizvesni
Kratkoročno gledano prognoza za ostatak 2026 godine opisana je kao pozitivna za količinu proizvodnje iz OIE, ali mešovita za tržišne ishode. U osnovnom scenariju očekuje se nastavak rasta vetra i solara u Grčkoj, Rumuniji i Srbiji uz blagu stabilizaciju prosečnih cena—ali uz zadržavanje volatilnosti na dnevnom i nedeljnom nivou. Solarni pritisak bi trebalo da bude izraženiji tokom proleća i leta dok bi vetroviti periodi mogli izazivati nagle ali kratkotrajne padove cena.
U zategnutijem scenariju problem fleksibilnosti postaje dominantan: više obnovljivih kapaciteta tada ne znači manje skokova cena već veću intradnevnu i balansnu volatilnost. Cene bi češće padale tokom visokog vetra i sunca, ali brže rasle kada proizvodnja padne ili kada se smanji prekogranični uvoz—što se identifikuje kao ključni rizik krajem 2026. godine i početkom 2027., ukoliko skladištenje energije, balansni mehanizmi i mrežna infrastruktura ne prate tempo rasta OIE.
Baterije kao drugi stub tranzicije
Za investitore i energetske kompanije implikacija je direktna: vetar i solar redefinišu vrednost povezanih segmenata sistema. Gasne elektrane postaju fleksibilni balansni resursi; prekogranični kapaciteti dobijaju novu funkciju kao alat za upravljanje volatilnošću; hidro dobija rolu stabilizatora; a skladištenje energije se opisuje kao most između obilja obnovljive proizvodnje tokom povoljnih perioda i stabilnijeg tržišta.
Zato narednu fazu razvoja SEE tržišta treba posmatrati kroz kombinaciju obnovljivih izvora sa fleksibilnošću—skladištenjem energije, balansnim kapacitetima, trgovačkom optimizacijom i pristupom interkonekcijama. Q1 2026 pokazuje da region već ulazi u tu novu fazu.
Skladištenje baterija dobija investicionu logiku
Skladištenje baterija se predstavlja kao ključni investicioni sloj jer prelazi iz pilot faze ka glavnom elementu dizajna evropskog tržišta do Q1 2026., dok SEE taj trend prati neujednačeno. Širi kontekst EU ukazuje na ubrzanje zrelosti sektora: SolarPower Europe navodi da je EU dodala 27,1 GWh baterijskog skladištenja tokom 2025., uz projekcije rasta tokom decenije koja dolazi.
U tom okviru baterije bi mogle pomoći upravo tamo gde sistem trenutno najviše „boluje“: preraspodelom viška energije iz perioda visoke proizvodnje ka periodima deficita kako bi se smanjili gubici i večernji skokovi cena—umesto oslanjanja na termo fleksibilnost i uvoz.
Kao najnaprednije područje razvoja navodi se Rumunija gde se razvijaju gigavatni projekti skladištenja povezani sa Eneryjem (Enery), Electrica grupom (Electrica) i PPC grupom (PPC), uz projekte reda 200 MW / 400 MWh blizu Iașija. Grčka se navodi kao drugi centar razvoja sa velikim projektima skladištenja i regulatornim podsticajima; Srbija ulazi kroz hibridne solar-plus-storage projekte uz rast interesa privatnog sektora.
Prognoza za 2026 godinu opisana je kao ubrzanje bez ravnomerne raspodele: Rumunija i Grčka vode dok Srbija postepeno ulazi; Bugarska i Hrvatska selektivno razvijaju projekte gde ekonomika to opravdava. U optimističnijem scenariju baterije bi trebalo da smanjuju intradnevne razlike cena poboljšavajući prihode obnovljivih izvora; u sporijem slučaju ograničenja mreže ili regulative mogla bi produžiti period visoke volatilnosti.
Konačno posmatrano Q1 2026 daje jasan zaključak: baterije više nisu dodatna opcija nego strukturni uslov kako bi nastavak rasta vetra i sunca mogao da se odvija bez destabilizacije tržišta—vetar i solar otvaraju prvo poglavlje tranzicije dok baterije pišu drugo.