Srbija Energetika, Struja

Električna energija postaje konkurentski proizvod za srpske izvoznike

Najvažnija implikacija najnovijeg pravca EU CBAM regulative nije u čeliku, aluminijumu ili carinskim klasifikacijama. Ona je u električnoj energiji.

Za mnoge [[PRRS_LINK_1]], najveća buduća konkurentska prednost možda više neće dolaziti iz troškova rada, logistike ili blizine tržištima Nemačke, Italije i Austrije. Ona može dolaziti iz sposobnosti da precizno dokažu koja električna energija je korišćena u proizvodnji izvoznih proizvoda, kada je potrošena, kako je izmerena i kako su obračunate povezane emisije.

Nastajući okvir EU postepeno prelazi sa deklaracija na nivou proizvoda ka transparentnosti čitavog lanca snabdevanja. Za industrijske kupce u Evropskoj uniji, posebno u sektorima automobilske industrije, mašinstva, elektroopreme, građevinskih materijala, metalnih proizvoda i napredne proizvodnje, pitanje sve više postaje:

„Može li dobavljač da dokaže emisije povezane sa električnom energijom korišćenom u proizvodnji proizvoda?“

To pitanje direktno utiče na srpske izvoznike.

Novi konkurentski teren je unutar fabrike

Istorijski gledano, EU kupci su dobavljače ocenjivali prema kvalitetu, ceni, isporuci i finansijskoj stabilnosti.

Sada se pojavljuje novi kriterijum:

traganje električne energije (electricity traceability).

Industrijski kupci su pod sve većim pritiskom CBAM regulative, ESG izveštavanja, korporativnih ciljeva dekarbonizacije i investitorskog nadzora.

Zbog toga evropski proizvođači sve više analiziraju emisije svojih dobavljača u lancu.

Za srpskog proizvođača kablova, automobilskih komponenti, aluminijumskih proizvoda, čeličnih delova ili mašinske opreme, to znači da kupci sve češće mogu tražiti:

  • koji brojila mere potrošnju električne energije
  • da li se potrošnja može povezati sa proizvodnim linijama
  • da li se proizvodni obimi usklađuju sa potrošnjom struje
  • da li se može dokazati satna ili mesečna potrošnja
  • da li postoji ugovorna potvrda korišćenja obnovljive energije
  • kako se računaju indirektne emisije
  • da li su proračuni emisija nezavisno proverljivi

Ova pitanja su pre nekoliko godina bila retka.

Danas postaju deo standardnih pregovora o nabavci.

Zašto električna energija postaje ključna

Kod mnogih industrijskih proizvoda iz Srbije, električna energija je jedan od najvećih izvora indirektnih emisija.

To uključuje:

  • preradu aluminijuma
  • preradu bakra
  • proizvodnju čeličnih komponenti
  • valjaonice
  • livnice
  • proizvodnju elektroopreme
  • baterijsku proizvodnju
  • automobilske komponente
  • industrijsku hemiju
  • mlevenje cementa
  • rashladne industrijske procese
  • energetski intenzivnu proizvodnju podataka

Tehnički rad EU na indirektnim emisijama pokazuje pravac u kojem izvor električne energije i način njenog merenja postaju ključni za određivanje ugljeničnog otiska proizvoda.

To menja odnos između izvoznika i kupaca.

Umesto razgovora samo o specifikacijama proizvoda, razgovori se sve više šire na energetsko poreklo i dokumentaciju emisija.

Šta će tražiti EU industrijski kupci

Evropski kupci ne traže savršenu ugljeničnu neutralnost.

Oni traže verodostojne dokaze.

Preferirani dobavljač možda neće biti onaj sa najnižim emisijama.

Već onaj sa najpouzdanijim podacima.

Zato će srpske fabrike sve češće morati da dostavljaju:

  • račune za električnu energiju
  • registre mernih uređaja
  • jednolinijske elektro šeme
  • podatke o proizvodnji
  • SCADA izveštaje
  • arhitekturu pod-brojenja (sub-metering)
  • ugovore o obnovljivoj energiji
  • garancije porekla (GOs) gde su dostupne
  • metodologije obračuna emisija
  • zapise o verifikaciji

Najvažnija imovina postaje sposobnost da se poveže potrošnja električne energije sa proizvodnjom i izvoznim partijama.

Merenje emisija u fabrici postaje centralna funkcija

Mnoge fabrike danas mere električnu energiju prvenstveno u operativne svrhe.

Budući zahtevi su drugačiji.

Sistemi merenja električne energije moraju da podrže:

  • finansijsko izveštavanje
  • ESG izveštavanje
  • CBAM dokazivanje
  • audite kupaca
  • obračun ugljeničnog otiska proizvoda

Savremeni izvozno orijentisani pogon mora sve više da može da pokaže:

merač → proizvodna linija → proizvod → izvozni paket

Ovaj lanac dokaza postaje ključan.

Uspon industrijskog „emissions engineering“-a

Ovo stvara novu industrijsku disciplinu.

Tradicionalno su fabrike fokusirane na:

  • elektrotehniku
  • automatizaciju
  • održavanje
  • proizvodno inženjerstvo

Sve više će biti potrebno i:

inženjerstvo emisija (emissions engineering).

To uključuje integraciju:

  • merenja električne energije
  • SCADA sistema
  • proizvodnih baza podataka
  • ERP sistema
  • sistema upravljanja energijom
  • metodologija obračuna emisija
  • revizorskih tragova (audit trail)

Cilj je stvaranje digitalnog zapisa koji može da podrži zahteve budućih kupaca.

Obnovljiva energija postaje komercijalni alat

Vetrogeneratori i solarna energija sve više postaju komercijalni instrument, a ne samo ekološka inicijativa.

Evropski kupci sve češće traže dobavljače koji mogu da dokažu pristup niskougljeničnoj električnoj energiji.

Za srpsku industriju to otvara mogućnosti.

Industrijski potrošači koji koriste:

  • korporativne PPA ugovore
  • solarne elektrane namenjene industriji
  • vetroelektrane kroz PPA
  • verifikovane strukture zelene energije

mogu dobiti konkurentsku prednost u odnosu na druge dobavljače.

Ključni faktor ostaje dokumentacija.

Šta srpski izvoznici treba da urade pre 2028.

Period do širenja CBAM sistema predstavlja strateški prozor za pripremu.

Vodeći izvoznici već treba da razvijaju:

  • registre mernih sistema u fabrikama
  • sub-metering po proizvodnim linijama
  • metodologije raspodele električne energije po proizvodu
  • procedure obračuna emisija
  • strategije nabavke zelene energije
  • upitnike za dobavljače
  • digitalne revizorske tragove
  • pakete izveštavanja za kupce

Cilj nije samo usklađivanje sa regulativom.

Cilj je tržišno pozicioniranje.

Poruka EU kupcima

Srpski lanci snabdevanja mogu ostati visoko konkurentni.

Srbija nudi geografsku blizinu EU, razvijenu industrijsku bazu, jaku integraciju u automobilski sektor, kvalifikovanu radnu snagu i rastuće investicije u obnovljive izvore energije.

Dobavljači koji će povećati udeo na tržištu nisu nužno oni sa najnižim emisijama.

Već oni koji mogu da dokažu svoje emisije na pouzdan način.

U narednim godinama, najjači srpski izvoznici biće oni koji mogu da isporuče ne samo proizvod, već i verifikovanu priču o energiji i emisijama iza tog proizvoda.

Kako CBAM evoluira iz graničnog mehanizma u širi okvir transparentnosti lanca snabdevanja, merenje električne energije u fabrikama postaje sve više komercijalna imovina. Za izvoznike ka EU, sposobnost merenja, dokumentovanja i verifikacije potrošnje električne energije može postati gotovo jednako važna kao i sam proizvod.

Pripremljeno od strane CBAM.Clarion.Engineer

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *